Drevni simboli na 3200 godina staroj kamenoj ploči pronađenoj 1878. u današnjoj Turskoj više od stoljeća su predstavljali misterij za znanstvenike - no napokon su dešifrirani. Ploča čiji je sastav vapnenac sadrži najduži poznat hijeroglifski zapis iz brončanog doba.
Tek šačica znanstvenika na svijetu može čitati taj drevni luvijski jezik, a znanstvenici koji su je uspješno dešifrirali vjeruju kako bi uz pomoć te ploče mogli riješiti jednu od najvećih zagonetki mediteranske arheologije, piše Independent.
Najveća crna točka u povijesti
Tijekom kasnog brončanog doba civilizacije su napredovale impresivnom brzinom na Egejskom moru i na istočnom dijelu Mediterana. Kraljevstva su nastajala, red je uspostavljena tehnologija napredna. Mikenci i Minonci su važna mjesta u Grčkoj i Kreti, a Hetiti su dominirali današnjom Turskom. Kanaanci su kontrolirali dio zemlje koji će postati sveto mjesto – Izrael, Libanon i Jordan. No, oko 1200 pr. Kr. sve se to promijenilo.
Za vrijeme jedne jedine generacije, sve te civilizacije bile su gotovo izbrisane sa Zemlje, a ono što je ostalo unazadilo se tisućama godina, gubitkom vještine pisanja, navijanja sata i sofisticiranost svoje umjetnosti, arhitekture i lončarstva.
Problem je u tome što povjesničari imaju vrlo malo ideja odakle su ti ratnici došli ili što se dogodilo s njima nakon što su osvojili Egipat. Također je nejasno kako su Morski ljudi uspjeli pobijediti civilizacije s mnogo naprednijim oružjem. (Geek.hr).
Neobični ljudi s mora
Ploča otkriva priču o ujedinjenoj floti kraljevina iz zapadne Male Azije koja je upadala i pljačkala obalne gradove istočnog Mediterana. Iz toga proizlazi da su oni bili dio "bande pomorske konfederacije", za koju povjesničari vjeruju da je odigrala važnu ulogu u kolapsu civilizacija iz Brončanog doba.
Znanstvenici vjeruju kako je izradu ploče naručio Kupanta-Kurunta oko 1190 g. pr. Kr., koji je bio kralj nekadašnje države iz Brončanog doba poznate pod imenom Mira.
Tekst sugerira kako su kraljevstvo i druge anatolijske države izvršile invaziju na drevni Egipat i druge regije istočnog Mediterana prije i tijekom pada Brončanog doba.
Ploča visoka 35 cm i duga 10 metara pronađena je u selu Beyköy 1878., a francuski arheolog George Perrot kopirao je zapis prije nego su lokalci ploču iskoristili kao građevni materijal za podizanje nove džamije.
Za nova otkrića i dešifriranje zaslužan je interdisciplinaran tim švicarskih i nizozemskih znanstvenika. Među njima je i dr. Fred Woudhuizen, jedan od 20 ljudi na svijetu koji danas mogu čitati pismo Luwian.
